Znam da sam vam falila :)
Vratila sam se. Ali ne zbog vas, nego zbog sebe.
Znate ono «prvo moramo voljeti samog sebe, da bi mogli druge»…
Dakle, nakon 67 postova; bijesnih, očajnih, žalosnih, ali i sretnih, smiješnih, ludih otvorila sam blog.hr i zatvorila blog. Zatvorila sve rečenice koje sam napisala prošle godine, sve moje misli, sve slike kojih se rado sjećam, sve vaše komentare koji su me rasrdili, rastužili, nasmijali, razveselili ili mi pomogli. Zakaj? Ponekad ni sami ne znamo točan odgovor na naš potez..zar ne? Ponekad želimo pobjeći, sakriti se, nestati.. Zbog svega. Treba nam vremena, prostora, zraka.. Želimo disati!!! Znate kak sam se osjećala kad sam zatvorila blog? Osjećala sam se ko da sam bez riječi, bez objašnjenja napustila prijatelja..prijatelja koji je uvijek bil tu dok sam bila žalosna, dok sam bila sretna. Bil je tu kad sam htjela podijelit svoju tugu s njim i svoju sreću. Sjetila sam se dok je jedan vikend nekaj zajebaval blog i nisam ga mogla otvorit. Bila sam žalosna, osjećala sam se ko da je moj prijatelj bolestan i nebre me saslušati, nebre mi dati vremena da mu sve izbrbljam.. Da, zvuči čudno. Mnogi pišu blog bzvz..dosade il tak nečeg, ali ne i ja. Meni je on značil puno. Zato ga nisam obrisala. Nego zatvorila. Zato nisam otišla zauvijek. Nego sam samo pobjegla. Zato on nije otišao. On je čekao. Čekao. Ljudi koji vole se vraćaju. Ljudi koji vole, čekaju. Jelda?
Pročitam par posljednjih postova i zamislim se. Ako mi je blog bil poput prijatelja, zar nisam bila nepoštena, nepravedna i sebična kaj sam v zadnje vrijeme dolazila k njemu dok sam bila žalosna? Kaj sam s njim dijelila samo svoju tugu i bijes? Loše trenutke? Zar prijatelji služe samo kad si tužan, pa trebaš njihovu pomoć?
Oprosti…
Sad se zahvaljujem svima na komentarima. Na posjetima. Na čitanju.
Ovo je zadnji post. Imam ja svoje razloge :) Ali neću ih napisati, ne ovdje, i baš je to jedan od razloga. Ne moraju svi sve znati, ne? Ostali su mi blogovi nekak jako dragi pa budem vas čitala i dalje. Kak dugo, e, to ne znam..
I sretna vam Nova godina!!!! Budite dobri prema drugima, puno se družite, puno se smijte(nekontrolirano=))), puno papajte, provodite vrijeme s osobama koje volite, pišite posteke i ostavljajte komentarčeke ako to volite=), uživajte u glazbi, knjigama, televiziji i dobro se odmorite prije škole, jer znate da počinje nova školska avantura=)i to već za tjedan dana!!!
«Ako ne znaš što ti je cilj, nijedan put nije pravi!»
Odredite si neki cilj, i više malih ciljića u ovoj godini. Probajte ih ostvariti, trudite se oko njih, a ako imate jedan cilj ispred sebe, znate da ćete doći na pravi put ;)
I zapišite nekam ovu rečenicu «OSTVARI SVAKI SVOJ SAN» jer onda znate da budete riskirali, uvijek, a samo tak se dolazi do pravog cilja. ;) Poštujte pravila, ali ne razmišljajte previše, ono kaj hoćete napraviti, napravite odmah. Jer sutra može biti prekasno. To uvijek imajte na umu!!=)
Pozdravlja vas Tinči ;))
iiiiiiiii upravo dobila poruku na icq
Inchy (03:47 PM) :
ijaj
Inchy (03:47 PM) :
tak mi fali tvoj blog
tinči (03:47 PM) :
a je?
Inchy (03:47 PM) :
aha
Inchy (03:47 PM) :
:'(
Inchy (03:48 PM) :
i tvoji dugački i lepi komentari
Inchy (03:48 PM) :
:'(:'(:'(
tinči (03:48 PM) :
e pa onda se nadam da te budem razveselila s svojim novim postom!!otvori moj blegec!!!
Pusti nek' traje, sve do kraj dobro je
Ne obećavaj nista, ja te ne tražim ništa
Lijepo je i to je sve
Ma pusti nek' traje, još je daleko svitanje
Nisam ni prvi ni zadnji mozda tek nesto draži
Ne pretvaraj se
Ja sam samo jedan u nizu
Neznaš mi ni broj
Ja sam samo dok sam ti blizu
Tad sam tvoj, samo tvoj
Al' sutra, sutra je novi dan
Čitav život do sutra, cijeli roman do jutra
Pusti sad to
Jednom netko ce doći, doći da ostane
Mozda baš ja, tko to sada zna?
Ima još vremena
Ne volim tu pjesmu.Ne,nikak ju ne volim.I slušam ju.Slušam.I slušam.A ne volim ju.Grozna je.I idu mi suze dok ju slušam.Ahgrrrrrrr.
ljudeki moji, želim vam sretan božič i budite mi dobri i veseli.i dobro se provedite pod praznicima!zagrljajček od tinči:)
Uvijek sam imala svoje stvoreno mišljenje o drugima. Ali ga nikad nisam prihvatila. Gurala sam naprijed sebe i sve oko sebe i uvijek sam željela više i više. Na kraju sam uvijek ostala sama sa sobom, sa svojim mislima, svojim suzama.
Možda ne znam pokazati sve, ali to ne znači da to svim srcem ne želim.
Razočarana sam.
Žalosna.
Želim stajati na vrhu planine i znati da je netko tu. Da sam sigurna tak dugo dok imam nekog. Ne želim sama hodati ulicama i ne želim sama plakati. Ne želim se sama smijati. Želim upoznati svijet s nekim.
A znam da moram sama…
Mrzim onaj osjećaj sreće. Sreće koja izgori u sekundi. I postane plamen boli, patnje i razočaranja.
Sve mi isklizne, padne, nestane, sakrije se… I ja ostajem bez toga, a još uvijek sa velikom željom punom ljubavi.
I nisam otišla…
sretna sam i žalosna i malo pijana i volim i mrzim i ne vjerujem nikome jer nikad ne znam kolko kome značim i kolko ću kome značit ikad. i znam kaj pričam i znam kaj mislim i znam kaj osjećam i znam kak se osjećam. radite kaj hoćete i budite kakvi hoćete biti a ja ću isto to radit. napravila budem kaj budem htela iako to nisu moji skriveni snovi jer svi imamo svoje "samo želje" koje ostadu na samo željama. i plačem. jer mi se plače. i pkat ću. i pustite me svi, nisam htela reći nek me svi pustite al sad me pustite svi. ne želim. ne želim, ne želim, ne vjerujem,. ne vjwerujem, ne vjerujem. ali volim bolesno al glupo. grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr. kil miiiiiiiiiii. :( sed sed sed.
A ja ponovo postajem trenutak tvoje inspiracije u krivo vrijeme.
Volim prosinac! Volim prosinac! Volim prosinac! Sam spomenula da volim prosinac? :)
Prvi ponedjeljak u prosincu. Dakle, jučer. Meni prekrasni dan.
Nađem se s Mimi prije školu i odlučimo se malo prošetati. Hodamo gradom, nasmiješene, vesele, sve je lijepo ukrašeno, svi izgledaju nekak sretno i sve izgleda savršeno.
Mimi s anđelekom
Djedica i ja
Ja i krampusek:)
Ja:)
Mimi:)
Ja ispred kućice od Djedice
Hodamo po dućanima, prodavačice slažu robu, ljudi kupuju poklone.
Poslije idemo na klizanje. Didi, Miha, Mimi, Jelena i ja. Na klizanje se odlučimo Didi, Miha i ja. Smijemo se, držimo se za ruke, pokušavamo plesati. Ja sam i pala:) Al ništ zato:) Bilo je prekrasno, jako lijepi ugođaj. Čarobno;)
Ja i Didi
Miha i ja
A ono najljepše, kaj mene najviše veseli je biti kraj osobe koja ti puno znači, primit nekog za ruku i imat osjećaj da je cijeli prosinac(ou!) tvoj, zagrlit nekog ispred veliiiikog bora i imat osjećaj da si zagrlil cijeli veliiiiiiki bor. Jako lijepi osjećaj.
He sees you when you're sleeping
He knows when you're awake
He knows if you've been bad or good
So be good for goodness sake
Kućica Dedeka Mrazeka :)
Veselite se, grlite se, pjevajte.
I ono najvažnije, znate valjda kaj trebate, ne? Očistite svoje čizmice i brzo na spavanje, jer Sv. Nikola dolaziiii.
Vejikiiiiiiiiiiiiiii zagrljaj sviiiiiiiiiiiiima :)
Otvorim drugi prozorčić na adventskom kalendariću i pojedem čokoladicu.
Pustim Božićne pjesme i nasmiješim se. Volim prosinac. Ima posebnu čar. Ljudi su veseli, ulice su osvjetljene, trgovine su pune ukrasa i lijepih sitnica, kupuju se pokloni i sve me to čini sretnijom.
O da, postoji još nekaj kaj me čini sretnom. Petak. Hugs Mirnek i Mimi s kojima sam se lepo provela posle škole.
Mimi i Mirnek
Mimi i ja
Malo sam razmišljala kolko razloga u životu imamo da budemo sretni. Imamo peć da nam bude toplo, imamo mikrovalne da si složimo topli kakao, imamo drage osobe da nas zagrle. Mnogi od nas. A neki to nemaju. Uvijek kad me uhvati sreća u prosincu, sjetim se i onih ljudi koji su za Božić sami, koji ne kite bor, koji ne dobe poklone. Zato mislim da trebamo držati svoju sreću i biti sretni s malim stvarima.
Iii, ne zaboravite da čuda postoje ;)
Skuplja mi se gradivo, skupljaju i nakupljaju nerješene stvari. A znam da samo ja sama mogu to popraviti. Ipak sam već velika.
Dok sam bila mala moj najveći i jedini problem je bil koju haljinicu obući barbiki. Uvijek mi je bilo važno da moja mama najbolje kuha, a da je moj tata najjači. I vjerovala sam u to da dobro pobjeđuje. Priznam da još uvijek vjerujem u to, iako sam se razočarala i shvatila da nije tak. Ipak želim vjerovati. To me čini sretnom!
Riza (10:23 PM) :
wish..if only
Željela bi...ma ne, nebi o tome. Moje želje nek ostanu u meni.
Samo, teško je prihvatiti da probleme sad rješavamo sami, ipak to više ne čine naši starci, zar ne? Ah da. Joj, umorna sam. Ne znam kaj tipkam, samo neću zapostavit ovaj blog jer ga volim. Htela sam nekaj natipkat, al ne znam više ni sama kaj.
Ste razočarani zbog lošeg posta?
"You may say that I'm a dreamer
but I'm not the only one"
Volim maštati i sanjariti i to je ono kaj mi niko nebre oduzeti. Snovi su u nama, a svi smo mi sanjari.
"Jer ja samo sklopim oči
Gdje god želim ja ću doći
Snovi teku uzvodno"
Život je bajka sa svojim popisom pravila. A mi ih se trebamo samo držati.
Nađeš se nekom čarolijom u predivnom carstvu snova, ne razmišljaj kako, prihvati to i uživaj.
Pepeljuga je morala stići kući prije nego prođe ponoć, inaće bi izgubila plesnu haljinu, a kočija bi se pretvorila u bundevu. Držala se pravila i stigla kući na vrijeme. Usput je izgubila cipelicu, pomoću koje ju je princ pronašao. "A zatim su Pepeljuga i princ živjeli dugo i sretno."
"kapi kroz kožu prolaze
tvoj smijeh jos grane njiše
na jeziku riječi tope se
budi zrak sto dišem"
Iza mene su dobri i loši dani, dobre i loše ocjene, dobra i loša raspoloženja, veselja i svađe, smijeh i suze, bol, patnja, razočaranje, sreća, optimizam, uživanje. Sve sam ostavila iza sebe, sve je prošlo. Ništa nisam zaboravila, pretvorila sam ta sjećanja u uspomene. Ne želim ništa zaboraviti. Želim se sjećati loših stvari da znam kaj znači biti sretna. Želim se sjećati sretnih stvari da znam cijeniti sreću. Uspomene su zapisi u našim srcima, nešto što nas veseli ili boli. Ali prošlo je. Nema ga više. Nema ga… Zamisli život kao čovječe se ljuti se. Mi smo pijuni koji idemo naprijed, korak po korak, ostavljamo prošlost iza sebe. Nebremo se vratiti u prošlost, nebremo promijeniti kaj se već desilo. Možemo se samo prisjetiti i drugi put ne ponoviti istu grešku ili napraviti isto tako dobru stvar. Ne smijemo propuštati prilike i čekati sutra, jer i poput pijuna mi ćemo se kad-tad srušiti i nećemo moći dalje naprijed. Pred nama neće biti ničeg, neće biti budućnosti. Budućnost je nepredvidljiva. Prošlost je uspomena. Budućnost nebremo znati, prošlost nebremo promjeniti. Možemo uživati u sadašnjosti. Biti glupi i pametni, lijepi i ružni, sretni i žalosni. Pokazivati svoje emocije i osjećaje, svoju tugu i radost, jer samo na taj način smo iskreni prema sami sebi i prema drugima. Zamisli život kao čovječe ne ljuti se. Život je igra sa pravilima. Sa porazima i pobjedom. Propalice:) ostaju poražene, a pobjednici uspijevaju.
Hvala mom blogecu i svim blogerima na komentarima.
Hvala osobi koja me usrećuje svaki dan, svih 37 dana.
Hvala mojim presuper frendicama iz razreda koje jako jako vojim(Mimi, Simonček, Sanjek, Mirnek, Didi, Jelena). Puno hvalja curke moje. Hug-hug:)
Pozz dragi moji čitateljeki:)
FALA MOJEMU BLOGU.VOLIM SVOJ BLOG.FALA TI KAJ SE ISPUCAVAM NA TEBI.OPROSTI KAJ TI DOLAZIM PISAT DOK SAM ŽALOSNA.OPROSTI KAJ TI NISAM PISALA DOK SAM BILA SRETNA.BEDASTO SUTRA I BEDASTA JA.
BEDASTA ZALJUBLJENA JA.
«Kao da nemam snage da nastavim,
kao da je pjesmi kraj»
Malo gledam po blogovima. Žalosni postovi. Čitam i sama znam kak sam puno put žalosna i kak mi je isto tak grozno i moj je blogec prvi koji mi je pred rukom da natipkam sve kaj mislim i sve kaj me trenutno muči. Hvala blogu. :)
Vijest: Simonkica i Mimi su se vratile opet u blogerske vode. I jedna slikica di Simonkica reže kosu Mimi..hehe..
Sad sam ja vesela, sad ja imam vesele postove. I sad ja mogu reći nekaj utješnog ljudima, nekaj kaj i sama sebi znam reći. Puno puta.
Svaki dan može biti posljednji dan. Zato ga živimo kao da je posljednji. Čemu se bedirati? Pred nama je možda zadnji dan, možda celi život. Ako je zadnji dan, bi hepi. Sigurno to želiš. Ako je celi život, čeka te puno toga. Novoga i lijepoga.
«Ono što je prošlo, više ne postoji, ono što će biti, još nije došlo.»
«Lagano se topim i nestajem,
i moje pjesme više nisu nisu nisu ljubavne,
gubim vjeru, a ona mi je sve»
Nikad ne smijemo gubiti vjeru. Nikada. Trebamo vjerovati u svoju želju i svoj san. U sebe.
«A onda svane novi dan i ja se zaljubim,
u ovo nebo iznad nas, i sunce što se smješi»
Prijateljstvo i ljubav i sreća i smijeh i pjesma. Zar život nije lijep?
«Mama, zar si lagala kad si govorila,
da dobro uvijek pobjeđuje»
Ipak život nije bajka, ne? Ali mi se trudimo uljepšati ga, da on bude poput života iz bajke. Ipak je to cilj. Da nam bude lijepo. A ono kaj znamo iz bajki je da na kraju ipak dobro pobjedi. Bajke su pravedne. A život katkad i ne…
«I kad ne znaš kojim putem,
treba putem ljubavi»
I najgorem neprijatelju pružiti ruku i oprostiti.
«Bez ljubavi sve prestaje....»
O da…
Pozzam vas puno sve po redu. Nadam se da ste se lepeko odmorili dok smo bili domeka..hmm..5 dana..ja se nisam:) hehe:) no cmoks pipl :)
"Tinči, tinči, otvori oči, snijeg, snijeg!" -vikala je seka kad mi je v 12:40 otvorila vrata moje sobe.
Otvorim oči i iam tu sreću da iam krovni prozor i taj prekrasni prizor.
Prvo se sjetim kak sam jučer navečer mamu ko malo dijete pitala kad bude kod nas počel snijeg. :) Bila mi je želja da otvorim oči i da vidim pahulje na svom prozorčeku, i gle, ostvarilo mi se. Sjetih se svoje druge sreće i uzmem mobitelek u ruke.
"Pahuljice padajte meke i guste,
na široke ceste i stazice puste,
jer već se bliži onaj čas,
kad nama dođe Djeda Mraz."
Sjećam se dok mi je mama pjevala tu pjesmu. Dok smo stajale kod prozora navečer i gledale kak pada snijeg.
Mislim da budem dan provela gledajući Božićne filmove i crtiće na dvd-u s sekom. Baš sam hepi. Hihi :)
Uživajte danas. I sutra. I svaki dan. Pusa :)
< | siječanj, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kak da počnem? Najbolje od imena. Dakle, moje ime je Valentina, a moj imendan na Valentinovo.:) Zovu me i Tinči. Rođena sam nekad davno 6.2.1991. i toga se uopće ne sjećam.:) Al eto, tu sam. :)
"Ponekad sam ružan
ponekad sam glup
ponekad sam miran
ponekad sam lud"
Jep, moje se raspoloženje mijenja puno i često. Možda to i nije dobro, al to je tak kak je i tu ja nebrem ništ. Osim, zahvalit osobama koje su sa mnom i kad sam ružna i glupa i mirna i luda. I svojem blogecu koji me trpi uvijek. Uvijek ;)
"Ponekada pijem
a ponekad i ne"
Ne slažem se s onim «bez alkohola se nebre dobro zabaviti», ali ja se volim dobro zabaviti s alkoholom. :)
"Uvijek kada spavam
sanjam u bojama
uvijek kada plačem
plivam u suzama"
Volim maštati i sanjariti, volim uživati i biti sretna. Al kao i svi imam svoje loše dane, loše trenutke, kada sam žalosna i bijesna i sve to skupa.
"Moja mala djevojčica
puna je velikih želja
baš kao šipak pun koštica
tako je puna veselja"
Slušam najviše rock, al nebrem reći da ne volim dječje pjesmice.:) Možda zato jer su lijepe uspomene iz djetinjstva, a možda zato jer ja još uvijek jesam jedno veliko dijete puno veselja. Isto tak volim čitati, puno, puno toga, a opet ono kaj najviše volim su bajke.:)
«Moja mala djevojčica
voli šetnje i priče
Ali u gradu pred izlogom taticu gnjavi i viče»
Gnjavim taticu.:) I mamicu.:) Ah, ti starci…
Super citat:
«Živite dan po dan i obavljajte posao po posao. A zatim produžite
prema onome što dolazi poslije. To ima smisla. Ne pokušavajte
živjeti u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti sve u isti čas. Uspješan
je čovjek koji se naučio živjeti samo u sadašnjosti, ali se uvijek
kreće prema onome što dolazi poslije.»
Norman V. Peale
.akoo me baš treba neko.
ajsikju:478-501-771
mejl:dijetedodaske@yahoo.com
Riža
Mimi
Mirnek
Simonček
Sanjek
Igor
Filip
Trupac
Tika
Tanjek
Ida i Sandra
Pepsi
Sandrić
Ina
Ljuba
Lucek
Suzana
Aco
Fičo
Lea
"Gdje sam bio ja
Kad se pamet dijelila?
Ne znam."